Srpska pravoslavna crkva preko svoje ekspoziture u Crnoj Gori napada predśednika Mila Đukanovića nebi li ga srušila i preuzela potpunu kontrolu nad našom državom.

Svjesna je SPC  dok je god Đukanović na nekoj od državnih funkcija ona neće uspjeti da sprovedu svoju misiju.

Kada se god neko oglasi i kaže istinu o nečasnim radnjama ove vjerske zajednice ona se odmah uhvati Jevanđelja i propagiranja vjere  koje se ni sami ne pridržavaju.

Namjeru predśednika Đukanovića da se u Crnoj Gori svakom građaninu obezbijedi sloboda vjeroispovijesti SPC doživljava kao kršenje Ustava države koju ni do današnjeg dana ne priznaje.

Ova vjerska zajednica se poziva na istorijiske činjenice koje joj uopšte ne idu u prilog kada je u pitanju njeno bitisanje u Crnij Gori prije ukidanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve.

Šta više ni ona narodna poslovica “ laž izgovorena više puta postaje istina” joj ne može pomoći da dokaže svoju postojanost u Crnoj Gori prije 1918.godine.

Srpska pravoslavna crkva vješto krivotvoreći istorijiske činjenice pokušava da uz pomoć

“ pokojne” Vlade koju u potpunosti kontroliše nacionalnim Crnogorcima uskrati pravo na slobodu vjeroispovijesti i za sebe prigrabi

ekskluzivitet da bude jedina pravoslavna vjerska zajednica u Crnoj Gori.

Događaji koji su prethodili ustoličenju mitropolita Joanikija Mićovića najbolje govori o stvarnoj misiji ove vjerske zajednice i njenom odnosu prema našoj državi.

Svjeni su poglavari SPC da u koliko sruše predśednika Mila Đukanovića će lakše ostvariti svoju misiju koja je u suprotnom osuđena na propast.