Odluka SNP o ulasku u 43. Vladu Crne Gore može doprinijeti nacionalnom pomirenju i spuštanju tenzija.

Predśednik ovog političkog saveza Vladimir Joković koji je jedan od prvih  zagovornika ovog aranžmana je na dobrom putu da napravi politički iskorak koji je do skoro bio nezamisliv.

Bilo je krajnje vrijeme da jedna prosrpska politička partija ima svoje ministre u Vladi i da preuzme odgovornost za dalji razvoj Crne Gore.

Da je kojim slučajem SNP u prethodnom petiodu prihvatio poziv Demokratske partije socijalista da zajedno sa njima vrši vlast danas bi Crna Gora bila drugačija i bez podijela.

Vjerujem da je Joković kao uspješan biznismen i iskusan čovjek  dobro procijenio benefite koje će njegova partija imati od ulaska u Vladu kojom će kormilariti doktor Abazović čiji je ekspertizam  Crna Gora skupo platila.

Lično se nadam da će Socijalistička natodna partija u vladi  delegirati znavene kadrove kako bi se izbjegao kolaps koji su izazvali “ eksperti” Zdravka Krivokapića.

Lider SNP-a i njegovi politički saborci će nakon ulaska u Vladu morati dobro da povedu računa na koji način govore o crnogorskoj naciji i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.

Ono što je evidento i ako to lider SNP-a najavljuje Temeljni  ugovor neće biti potpisan za vrijeme mandata nove vlade  jer to nije politički interes DF-a i dijela političkih struktura zvanične Srbije.

Dok Slaven Radunović zavidno navija da SNP nestane sa političke scene građanskoj Crnoj Gori preostaje da se nada boljim danima i nacionalnom pomirenju.

Na kraju se nadam da Socijalistička narodna partija neće biti izbačena iz evropskog voza kao što je to bio slučaj sa Demokratama Akekse Bečića koje uličnim performansima  liječe tugu zbog gubljenja fotelja.