23
apr
2024
BRANO MIĆUNOVIĆ LIČNOST ZA VJEČNOST
Njegošev stih “Blago onom ko dovijeka živi imao se i rašta roditi” najbolje može opisati život crnogorskog viteza i patriote Brana Mićunovića.
Brano Mićunović je tokom života svojim djelima sebi obezbijedio da njegova ličnost živi vječno, a njegovo ime se izgovaralo i izgovaraće se sa visokim poštovanjem zbog ljudskog odnosa koji je iskazivao prema svakom čovjeku sa kojim se susretao.
Imao je manire na kojima bi mu mogli pozaviđeti svjetske diplomate i šefovi protokola mnogo većih zemalja od Crne Gore koju je volio beskrajno. Ne postoji ruka koja je od Brana zatražila pomoć bilo koje vrste da je nije dobila, što ga je uvijek izdvajalo od većine ljudi koji se bave biznisom, i koji imaju veći imetak od njegovog.
Čvrstih stavova, iskristalisane vizije, blage naravi imao je strpljenja da svakog ko mu se obratio uvaži, sasluša, pruži pomoć i prijateljski savjetuje kao svog najrođenijeg. Nikad nije uzvratio medijske udarce, kojih je bilo mnogo, najviše nakon 21. maja 2006. godine, jer mu dušmani Crne Gore nijesu mogli oprostiti doprinos koji je dao obnovi crnogorske nezavisnosti.
Često sam ga pokušao podstaći da odgovori na medijske napade, a on je uvijek bio čvrst u stavu da to ne želi, uz obrazloženje: ,,ako imaju vajde od toga, neka napadaju, srećno im bilo”.
Ipak, nijesam siguran da može biti srećno medijskim reketašima iz tabloida Vijesti, koji su na krajnje neljudski način objavili vijest o Branovom odlasku iz ovozemaljskog života.
U mnogim razgovorima koje smo vodili, nikad mi nije htio priznati da je Zoran Đinđić isključivo zbog ličnog odnosa sa njim potpisao Beogradski sporazum, koji je bio odskočna daska za raspisivanje referenduma.
Njegova skromnost i blagorodnost su ga izdvajali i podigli na sami pijadestal na kojem će vječno ostati, jer su ga njegova djela učinila besmrtnim.
Brano je bio veoma emotivan čovjek, velikog srca iz kojeg je izvirala ljubav koju je nesebično pružao drugima, ne dijeleći ljude po bilo kom osnovu.
Nikšić i Crna Gora su ponosni što su imali sina, viteza, patriotu, dobrotvora kakav je bio Brano Mićunović.
Otišao je onako kako je i živio, časno i dostojanstveno, u odru na kojem su bile postavljene dvije crnogorske zastave, jer je Crnu Goru beskrajno volio.
Nikšić ne pamti, iako je iznjedrio dosta značajnih ličnosti, da je neko od njih na veličanstveniji način ispraćen na vječni počinak, nego što je to bio slučaj sa Branom Mićunovićem.
Uzeh pero, savladan emocijama, da o Branu Mićunoviću napišem par riječi iz srca i duše, onako kako je zaslužio.
Napisao sam malo, koliko je Brano bio veliki, ostavljam ljudima koji budu pisali noviju istoriju Crne Gore da u njoj njegovo ime upišu zlatnim slovima.
Prijatelju, bio si i ostao najveći, srećan ti put u vječnost.
Aleksandar Damjanović
Iz Katunske nahije
[top]
