Dok inetelektualna elita u svijetu radi na jačanju i odbrani svoje države u Crnoj Gori se patriotizam inetlektualne elite svodi na to da se što više očerupa od sopstvene države. Ovom konstatcijom ne želim da uvrijedim poštene intelektualce koji od “ovih zaslužnih” ne mogu doći do izražaja.. Kao patriotski orjentisanog građanina boli me svaki udarac koji Crna Gora dobija svakodnevno, dok pri pejd intelektualci i zaslužni građani ćute. Očito da ispod crnogorskog dresa elitni intelektualci nose podres sa likom velikosrpskog nacionalizma u kojem bi u slučaju pobjede antidržavnih partija zaigrali.
Crna Gora je napadnuta jer želi da svakom svom građaninu obezbijedi pravo na slobodu vjeroispovijesti što je i njena Ustavna obaveza. Zbog toga se protiv nje vodi brutalna kampanja koja je zasnovana na lažima i falsifikovanju istorijiskih činjenica. Sve ovo nijemo posmatra intelektualna elita oličena u univeritetskim profesorima, akademicima, kulturnim stvaraocima kojima je Crna Gora dala sve. Riješila stambeno pitanje, finasirala njihove lične projekte i pružila lagodnsot života koja je nezamisliva za prośečnog građanina.
Umjesto da u ovom teškom trenutku u kojem se nalazi Crna Gora budu prvi na braniku države oni iz prikrajka posmatraju slijed razvoja događaja 30.avgusta kako se ne bi ofirali da u koliko pobijedi antidržavna opcija ih ne bi osudila da su stali u odbrani matične države. Univerzitetski profesori se brčkaju u plićaku jer nijesu spremni da idu dublje i vode borbu za odbranu svoje države. Crnogorski akademici u hladu čekaju da im Vlada završi rekonstrukciju zgrade CANU kako bi za svoje uzaludni rad imali bolje uslove. Kulturni stvaraoci ni malo ne dotiče borba koju Crna Gora vodi za odbranu svoje nezavisnosti. Oni danas u vremenu kad Crna Gora vodi bitku za očuvanje slobode pišu projekte za koje se nadaju da će dobiti finansijisku podršku države kojoj nijesu dali ništa, osim djela koja u policama skupljaju prašinu.
Poražavajuće je za Crnu Goru da oni koji su od nje najviše dobili danas neće da stanu u odbranu njene slobode koja je ugrožena kao 1918. godine. Ova intelektualna elita ne želi da se javno svrsta na strani Crne Gore, vjerovatno ih je sramota da joj pogledaju u oči, jer im je dala mnogo više od onoga što im pripada. Intelektualci će iz prikrajka čekati da li će Milo Đukanović odbraniti crnogorsku nezavisnost nakon čega će donijeti odluku u kojem će dresu nastupiti na javnoj sceni crnogorskim ili onim koji nose ispod njega.
Vjerujem da će uz Božiju pomoć 30.avgusta Crna Gora pobijediti i da će se dobro zapitati da li joj treba neiskrena pri pejd intelektualna elita.