Mještani Katunske nahije i Cuca su svojim činom zabrane ulaska u Bajkovu crkvu Gojku Peroviću “lupili šamar” i poslali mu jasnu poruku šta misle o njegovoj izdajničkoj misiji.

Pop Perović bi trebalo da  zna da crkve koje se nalaze u Katunskoj nahiji nikako ne mogu biti vlasništvo Srpske pravoslavne crkve i u njima ne može služiti sveštenstvo koje negira Crnu Goru i njen identitet.

Ovaj čin  mještana Gojkovih Cuca bi mu mogao poslužiti kao otržnjenje i povratak na put kojim su išli njegovi preci koji je bio dijametralno suprotan od onog kojim on danas ide.

Ono sto je doživio Pop Perović u Cucama je najveće poniženje koje je jedan građanin Crne Gore ikada doživio u svom mjestu.

Istorija će jednog dana pisati boldovanim crnim slovima o izdajničkom djelovanju Gojka Perovića i Zdravka Krivikapića, a od njihovih   imena će se stiđeti ponosna i junačka  Katunska nahija.

Komentarišući čin mještana Cuca Joanikije Mićović je još jednom  pokazao da on nije duhovnik već  huškač.

Mićović još nije prebolio činjenicu da za vrijeme komunističkog  sistema za njega nije bilo mjesta u javnom životu pa je silom prilika morao da se posveti crkvi kojoj nažalost ni do današnjeg dana ne služi po Božijim zapovijestima.

Na kraju poručujem popu Peroviću da se češće priśeti  poslovice  “ Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.