Ustavni puč koji se prije par dana desio u crnogorskom  parlamentu, tačnije na śednici Ustavnog odbora zahtjeva reakciju predśednika Jakova Milatovića.

Jedina ispravna reakcija kojom bi se zaštitio najveći pravni akt Ustav Crne Gore, bi bila da predśednik Milatović ukazom raspušti  Skupštinu Crne Gore.

Milatovićeva je obaveza da štiti Ustav, pa samom tim njegova reakcija se ne može završiti na šturim medijskim oglašavanjima, čije su strijele pretežno uperene ka ličnim obračunima sa premijerom Spajićem.

Predśednik Jakov Milatović mora smoći hrabrosti i donijeti navedeni ukaz, kako bi zaštutio ugled države.

Drugi način za odgovor na Ustavni puč i poniženje najvećeg pravnog akta ne postoji, pa samim tim situacija za Jakova  Milatovića je kristalno jasna.

Predśednik Milatovuć je svjestan mehanizma koji ima u svojim rukama, samo je pitanje hoce li ga iskoristiti da zaštiti Ustav, ili će ga upotrijebiti za političku trgovinu i mešetarenje oko formiranja lokalne vlasti u Podgorici.

Pred predśednikom Jakovom Milatovićem je lak i jednostavan izbor poštovanje i zaštita Ustava ili dopuštanje njegovog poniženja i gaženha.

Ono što mene posebno zabrinjava jeste to da li Milatović ima hrabrosti da donese ovu odluku, imajući u vidu činjenicu da su Milan Knežević i Andrija Manić zajedno sa premijerom Milojkom Spajićem ideolozi  odluke koja je dobešena na Ustavnom odboru.

Svjestan je Jakov Milatović da Milan Knežević zbog svojih bliskih odnosa  sa Aleksandrom  Vučićem ima mehanizme da ga disciplinuje i stvori uticaj na njegove odluke.

Možda se “ crnogorski pravni eksperti” neće saglasiti sa mojim tumačenjem člana 92 Ustava, koji daje predśedniku države mogućnist da ukazom raspušti Skupštinu.

Ustavni odbor Skupštine Crne Gore je donio mimo mišljena Ustavnog suda odluku kojom se gazi Ustav, predśednik Crne Gore je taj koji mora da ga zaštiti.

Na kraju preostaje nam da vidimo da li Jakov Milatović ima hrabrosti da donese jedinu ispravnu odluku i raspušti parlament i na taj način iskaže poštovanje prema državi na čijem je (ne) zasluženo čelu.