Nakon incidenta koji se desio na kvalifikacionoj utakmici za odlazak na Evropsko prvenstvo između Crne Gore i Rusije cjelokupna javnost se digla na noge i osula paljbu na navijačke grupe koje su u teren ubacile baklju koja je (nesrećno) pogodila ruskog golmana Akinfeeva u glavu.

Sigurni smo da nije postajala namjera navijača da baš u glavu pogodi protivničkog golmana, a priznajmo da i sa namjerom, to i nije jednostavno izvesti.

Navijači su ti koji nose naše sportiste i daju im vjertar u leđa, i njihov doprinos uspjesima sportista je mnogo veći od dušebrižnika koji se ovih dana javljaju medijima nazivajući momke kojima je Crna Gora u srcu – huliganima.

Zašto niko ne osuđuje dolazak navijača iz Republike Srpske – navijača koji su došli u našu državu da navijaju protiv naše fudbalske reprezentacije, da Crnoj Gori kliču ustaške poklike i da provociraju navijačku grupu Crnogorci Jug i ostatak gledališta. Treba postaviti pitanje zašto nakon njihovih pokušaja izazivanja incidenta nijesu izbačeni sa tribine?

Javnost pokušava kritikama upućenim na račun navijačkih grupa, prikriti lošu igru naših reprezentativaca i njihov neodgovoran odos prema dresu sa državnim grbom.

Šta je ometalo naše fudbalere da pobijede Lihtenštajn i Švedsku? Jesu li tada navijači bili problem?

Fundamentalna pitanja su ko u reprezentaciju Crne Gore poziva igrače iz Srbije koji u svojoj zemlji ne mogu ni da privire na vrata nacionalne selekcije? Kako i zašto oni po skraćenom postupku dobijaju crnogorsko državljanstvo da bi igrali (par utakmica) za našu reprezentaciju i na taj način lakše pronašli inostrani angažman?!

Kao što smo već u nekoliko navrata rekli, Država mora biti uključena da bi se mogla napraviti kopča između navijačkih grupa i svih sportskih saveza, jer u slučajevima kao što je ovaj koji se dogodio na meču protiv Rusije, najveći gubitnik je Crna Gora.

Svi moramo ujediniti svoje kapacitete kako bismo doprinijeli pravljenju pozitivnog navijačkog ambijenta u kojem bi svi naši sportisti postizali što bolje rezultate.