Državna izborna komisija je proglašenjem konačnih rezultata parlamentarnih izbora ujedno i pročitala političku presudu SDP-u koju su mu izrekli građani Crne Gore.

SDP-u nije bila dovoljna ponuda koalicije Zajedno koja im je nudila tri zagarantovana poslanička mandata, očito su imali neke veće apetite koji su ih na kraju poveli u propast, iz koje će se teško izvući.

Ova partija je nepromišljenom političkom odlukom prosula oko devet hiljada crnogorskih glasova koji su direkno odlučili da crnogorska koalicija Zajedno koju je predvodio Danijel Živković nema dovoljan broj glasova da delegira mandatara.

Odlukom da Nikola Bujo Đurašković koji funkciju gradonačelnika Cetinja obavlja uz pomoć Demokrata i URE bude nosilac liste je bila ravna samoubistvu, što su građani na izborima potvrdili.

Bilo je zaočekivati da ova  partija plati političku cijenu pohlepe i sujete njenog bivšeg lidera, a sada počasnog predśednika Ranka Krivokapića.

Ima jedna narodna poslovica koja kaže “ Valjao mu je više nego majka koja ga je rodila”. Baš ova poslovica najbolje oslikava činjenicu odnosa koji je Milo Đukanović imao prema Ranku Krivikapiću.

Od anonimnog političara Ranko je zahvaljujući Milu postao predśednik Skupštine Crne Gore i predśednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a.

Nakon što je izabran u OEBS-u Ranko Krivokapić gubi razum i želi da zauzme Milovo mjesto pa 2015.

godine zajedno sa Demokratskim frontom pokušava da ga bezuspješno sruši.

Nakon 30. avgusta Milo ponovo Ranku pruža ruku zarad da zajedno rade na odbrani građanske Crne Gore.

Zahvaljujući podršci DPS-a Ranko Krivokapić postaje ministar Vanjskih poslova u Vladi Dritana Abazovića.

Sve ovo navedeno nije zadovoljilo Rankovu pohlepu i sujetu prema Milu pa se na Cetinje založio da njegov poltron Bujo Đurašković zarad fotelje ode u neprincipijelnu koaliciju sa Demokratama i Urom, na sramotu crnogorske prijestonice.

Kada se sve analizira dođe se do zaključka da je Rankova pobjeda  na partiskim izborima nad Dušanom Simonovićem bila pogubna po SDP i Crnu Goru.

Zaboravio je Ranjo ko mu je pomogao tada da pobijedi Simonovića, očito danas misli da je tu pobjedu ostvario zato što je najbolji i najljepši.

Nije mi žao Ranka i kraha njegovih bolesnih ambicija, ali mi je žao one žene iz Fonda PIO što zbog njegove

penzije snosi kosekvence.

Na kraju, za razliku od Draginje i Raška ne radujem se što je SDP kao procrnogorska partija doživjela brodolom, ali u politici kao u sportu promašaji se skupo plaćaju.