Razrjšenje Ministra pravde ljudskih i manjinakih prava Vladimira Leposavića se ne može samo posmatrati kao smjena negatora genocida u Srebrenici već je možemo gledati kao smjenu velikog neprijatelja Crnogorske pravoslavne crkve.

Leposavić je od prvog dana od kada ga je Skupština imenovala počeo da radi protiv interesa CPC i protiv Crne Gore.

On je pod dirigentskom palicom Velibora Dzomića pripremio izmjene i dopunu Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojim se od građana naše države oteo imovina i ustupio je   na koriščenje vjerskoj zajednici druge države.

SPC ga je preko Zdravka Krivokapića delegirala u Vladu da zastupa njene interese i da radi na satanizaciji Crnogorske pravoslavne crkve što je Leposavić uspješno radio do poslednjeg dana svog mandata.

Građanska Crna Gora ministra Leposavića neće pamtiti po dobrom već kao izdajnika i čovjeka koji je negiranjenjem genocida u Srebrenici pokušao da ukalja obraz našoj državi.

Na njegovu veliku žalost sa pozicije ministra odlazi nedovršenog posla jer nije potpisan sramni temeljni ugovor između Vlade i Srpske pravoslavne crkve za šta se “ Lepi ministar” sdušno zalagao.

Crnogorska istorija će ovog “talentovanog pravnika” pamtiti kao  tamnu mrlju u političkom životu Crne Gore koja je uz Božiju pomoć brzo uklonjena.

Na kraju poručujem bivšem Dzomićevom ministru pravda je spora ali ipak dostižna kao i da je Crna Gora kroz svoju bogatu istoriju pobijedila mnogo veće izdajnike od njega