Danas tri godine nakon političkih promjena koje su se desile 30. avgusta 2020.godine, slobodno možemo kazati da je ovo vrijeme za Crnu Goru izgubljeno.

Pristupni pregovori su vrtoglavo krenuli silaznom putanjom, pa je samim tim članstvo u EU postalo sve neizvjesnije.

Dok je Milo Đukanović obavljao funkciju predśednika države uspijevali smo da držimo koliko toliko balans na međunarodnom planu, nakon njegovog odlaska sve češće nam stižu ukori i opomene od međunarodnih partnera.

Evropska unija je u više navrata imala priliku da se uvjeri da u Demokratama Alekse Bečića ne može imati iskrene partnere.

Kada sam kod Demokrata, ne mogu se oteti utisku da su podržali svaku odluku koju je glasao Demokratski front, samo što je za razliku od njih DF ostao principijelan svojoj ideologiji.

Od promjena 30.avgusta najviše su profitirali osnivači koncerna Vijesti Željko Ivanović i Miško Perović koji su preko Dritana Abazovića uspjeli da našu državu dovedu na ivicu propasti.

Nakon avgustovskih promjena, zahvaljujući doktoru Abazoviću Crna Gora je ostala bez vlasništva nad svim crkvama i manastirima koji su bili dio njene kulturne baštine.

Zahvaljujući tridesetom avgustu Cetinje je dobilo Filipa Adžića i Buja Djuraškovića koji su pokazali ljubav prema fotelji, da bi im i Aleksa Bečić pozavidio.

Državne institucije su nakon avgustovskih promjena pokazale da su klunički mrtve, i da ne služe Crnoj Gori i njenim građanima.

Politički subjekti koji su formirali izvršnu vlast nakon 30.avgusta su nemilosrdno u državnoj upravi i javnim preduzećima  po dubini i širini zapošljavali svoje članove i simpatizere, pa je samo pitanje dana kada će državni budžet bankrotirati.

Zahvaljujući avgustovskim promjenama i svim okolnostima Crna Gora je dobila novi politički subjekt PES koji je sada IN, ali ćemo vidjeti u vremenu koje je pred nama da li je ovo stvarno osvježenje ili crnogorski G17 plus.

Teško je ne primijetiti da je nakon 30.avgusta srušen građanski koncept Crne Gore i da su manjinski narodi izloženi sve češćim napadima.

Politički predstavnici manjebrojnih naroda među njima najviše funkcioneri Bošnjače stranke čiji je osnivač Rafet Husović borac za građansku državu su svakodnevna meta napada.

Danas su političarima koji su zapośeli drzavna preduzeća i ministarstva usta puna 30.avgusta 2020.godine , i da se oni pitaju za njih bi on doživotno trajao.

Prošle su tri godine od 30.avgusta 2020.godina a Milan Knežević i dalje nije ośetio slast  funkcionerske fotelje i udobnost službenog mercedesa registarskih oznaka PG CG.

Nakon tri godine do 30.avgusta 2020.godine smo svi shvatili da bez DPS-a u izvršnoj  vlasti nema evropskog puta, niti građanske Crne Gore.

Kada se sve sabere i oduzme dolazimo do zaključka da bi za Crnu Goru najbolje bilo da se političke promjene 30.avgusta nijesu ni desile.

Promjene su nam pokazale da svaka promjena, nije promjena na bolje.

Zaključak je više nego jasan, 30.avgust 2020. godine, NE PONOVILO SE!