MEDIJSKI LINČ PREDŚEDNIKA ĐUKANOVIĆA LOŠA PORUKA ZA IMIDŽ DRŽAVE

Prateći medijsku scenu prethodnih neđelja, kao građanin Crne Gore, zgrožen sam količinom i načinom negativne kampanje koja se vodi protiv predśednika naše države. Svakom građaninu, pa i onom koji nije upućen u dnevno politička zbivanja, više je nego jasno da se od strane pojedinih medija vodi klasični „medijski linč“ direktno uperen na predśednika Crne Gore Mila Đukanovića. Neuobičajena je praksa u Evropi i svijetu da se na jedan agresivan i primitivan način, a pri tom neargumentovano, vodi ovako „prljava kampanja“ kao što je to danas slučaj protiv prvog čovjeka države, ma ko on bio i kako se zvao.

Smatram da je tokom svoje političke karijere predśednik Đukanović Crnoj Gori donio nekoliko kapitalnih stvari o kojima će pisati istorija, a koje bi svi trebali da cijenimo i poštujemo. Upravo zahvaljujući mudroj i promišljenoj njegovoj politici uspjeli smo da sa olovkom u ruci, na trusnom balkanskom području oprhvanom ratovima, obnovimo suverenost i to na način i pod uslovima koji baš i nijesu zabilježen u dosadašnjoj evropskoj praksi. Ništa manje lak zadatak nije bio Crnu Goru uvesti u NATO Alijansu kao punopravnu članicu, a izvjesno je da smo na dobrom putu da uskoro postanemo i dio porodice razvijenih evropskih naroda. Zahvaljujući Đukanovićevoj odgovornoj politici danas je Crna Gora u diplomatskim krugovima visoko pozicionirana, čak mnogo bolje od država koje su znatno veće  od naše. I ono što posebno treba istaći, a predstavlja temeljnu vrijednost Crne Gore, jeste da je  Đukanović uspio da sačuva mir i multietnički sklad.

Sve navedeno izgleda da nije bilo vrijedno poštovanja ni „nezavisnim“ medijima, a ni kontroverznom biznismenu Duška Kneževiću koji držeći se one narodne izreke: „Napad je najbolja odbrana“ preko pretpostavljam plaćenih medija i besplatnih društvenih mreža sije brojne neistine o predśedniku Crne Gore kako bi pažnju javnosti usmjerio na drugi teren i istovremeno pokušao sebe da abolira od odgovornosti da je po navodima SDT-a i Poreske uprave oštetio budžet Crne Gore za desetine miliona eura. Da je neopravdano optužen kao što kaže Knežević se ne bi nalazio na Interpolovoj potjernici, i ne bi bio u bjekstvu, već bi svoju nevinost dokazivao kao i svi ostali okrivljeni građani u nadležnim institucijama. Njegove brojne kompanije koje je privatizovao po veoma povoljnim uslovima i koje su se nalazile na atraktivnim lokacijama su u pod stečajem ne zbog volje predśednika Đukanovića, već zbog neodgovornog i neznavenog sopstvenog upravljanja.

Dok se Kneževićeva  đeca školuju na prestižnim svjetskim univerzitetima kako je I sam kazao, đeca radnika u kompanijama čije je vlasnik ne mogu sebi da prijušte ni osnovne potrebštine za život.

Stoga je krajnje degutantno i nesvojstveno crnogorski da se Knežević ovakvim medisjkim djelovanjem predstavi kao žrtva i preko „svojih“, da ne kažem plaćenih medija, „obračunava“sa predśednikom jedne države.

Apelujem na državne organe da što hitnije zakonskim instrumentima prekinu ovu harangu koja vlada na crnogorskom medijskom prostoru i koja je usmjerena  protiv predśednika Crne Gore Mila Đukanovića. Ona više nanosi štetu instituciji predśednika i državi, nego li samom Đukanoviću.

Ovim javnim obraćanjem ne želim da se bavim detaljima iz privatnog odnosa Mila Đukanovića i Duška Kneževića već ośećam potrebu da skrenem pažnju javnosti na to da se lice koja obavlja funkciju predśednika Crne Gore, a u ovom trenutku je to Milo Đukanović se mora poštovati i zaštiti od ovakvih šovinističkih napada.

Aleksandar Damjanović, s.r.

Predśednik Crnogorske kulturne mreže