Crnogorska javnost je u prilici da prati kako se političari koji vrše izvršnu vlast utrkuju koji će od njih za sebe obezbijediti  poziciju da potpiše Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

Onaj za koga se to najviše očekivalo aktuelni premijer Zdravko Krivokapić je ispao iz kombinacije tako da će lovorike pobrati neko drugi za koga se odluči zvanični Beograd.

Pored svih napora koje je ulagao  da se potpiše ugovor na štetu Crne Gore Krivokapić je  postao najveći gubitnik.

Prijedlog temeljnog ugovor je još jedan dokaz da je “ pokojna” 42. Vlada Crne Gore izdajnička i da ona od prvog dana formiranja nije štitila interese Crne Gore.

I pored činjenice da je Dritan Abazović išao u privatnu pośetu patrijarhu Porfiriju kako bi ga fascinirao da sa njim potpiše ugovor nije za očekivati niti je realno da će on biti taj koji će dobiti zeleno svijetlo za stavljanje parafa.

Ono što je veoma važno da zna doktor Abazović i svi oni koji žele da ušićare na potpisivanju Temeljnog ugovora jeste to da on jedino može biti potpisan na način što će štiti obostrane interese što trenutno nije slučaj.

Srpski politički krugovi će dobro procijeniti šta je njihov interes i u kojem trenutku će se potpisati Temeljni ugovor koji je štetan za Crnu Goru.

Ono što se u javnosti ne spominje a važan je faktor jeste to da će uticaj na tajming potpisivanja ugovora imati i Demokratski front i da  ovaj politički savez neće dozvoliti da neki drugi politički subjekt profitira na ovom za Crnu Goru veoma lošem aranžmanu.

Pitam se sa koliko odgovornosti i časti  neko misli da potpiše Temeljni ugovor koji ni u jednom svom članu ne štiti interese Crne Gore?

Onaj ko stavi potpis na aktuelni prijedlog ugovora će sebe postaviti rame uz rame sa Mitrofanom Banom i Savom Fatićem koji su 1918.godine izdali Crnu Goru.

Na kraju poručujem svima koji se zalijeću da potpišu Temeljni ugovor na štetu svoje države  da se podśete narodne izreke “sila Boga ne moli, Bog silu ne voli”.