Nakon smrti Brana Mićunivića Demokrate nijesu gubile vrijeme, već su se dale u potrazi za novom metom za napade kako bi ušićarili neki jeftin politički poen.

Najnovije obraćanje Borisa Bogdanovića Zoranu Lazoviću u kojem ga proziva, je pokazatelj da su našli metu, koju će napadati kako bi prikrili haotično stanje u bezbjedonosnom sektoru, koje je izazvano zbog nesposobnog rukovođenja kadrova Demokratske Crne Gore.

Ohrabrio se Boris Bogdanović da iz skupštinskih klupa onlajn saspe u lice Zoranu Lazović gomilu populizma, koja je samo svojstvena Demonratama.

Međutim ima nas koji na javnoj sceni pratimo dešavanja mnogo ranije od 30. avgusta 2020.godine, kada po oslobodiocima “ počinje život u Crnoj Gori”.

Bogdanović je zaboravio da za razliku od njega Zoran Lazović nikad nije otimao od Crne Gore,pa ću ovom putem  poslanika Aleksinih Demokrata pośetiti na neke stvari koje manje više veći broj građana zna.

Dok se Boris Bogdanović 2006.godine kao omladinac SNP-a borio da da Crna Gora ne obnovi nezavisnost, Zoran Lazović je  radio da dođemo do rezultata koji našoj državi omogućio suverenist.

Da li je Bogdanović svjestan da nema većeg kriminalnig djela od onoga koje je on uradio u crnogorskom parlamentu, dižući ruku da se od Crne Gore otme Manastir Ostrog i ostale svetinje?

Zna li neznaveni  Bogdanović, da je glasao da grobivi naših predska pređu u vlasništvo vjerske zajednice druge države?

Za razliku od Bogdanovića koji danas stranim agentima otvara preko svojh kadrova arhive crnogorskog sektora bezbjednosti, Zoran Lazović nije prodavao ljude i službu u kojoj je radio.

Danas Boris Bogdanović sebe predstavlja kao “ neustrašivog patriotu” dok Zoranu Lazoviću sude i crtaju mete zbog njegovog odnosa prema Crnoj Gori.

Danas Zoran Lazović prima udarce od onih koji su se zalagali da Crne Gore ne bude, tačnije da ona ostane 27 izborna jedinica.

Imao sam potrebu da se oglasim ne baveći se sudskim procesom koji se vodi protiv Zorana Lazovića,već da stanem u njegovi odbranu kao patriote, koji je jedan od nas, koji srcem i dušom volimo Crnu Goru.

Bilo je možda i pozvanijih patriota od mene da stanu u zaštitu Zorana Lazovića, koju je on u ljudskom  smislu zaslužio, međutim oni su odabrali da ćute, vodeći se mišlju “ čvrst je Zoran, izdrzaće on ovu hajku koja se protiv njega vodi”.

Točak istorije se okreće, jednog dana će neko iz službe napisati knjigu kao što je svojevremeno uradio  Vladimir Keković, pa će javnost saznati za čije interese je radio Zoran Lazović, a kome je služio Boris Bogdanović.

Na kraju bih krajnje prijateljski preporučio poslaniku Bogdanoviću, da sa svog fensi sakoa skine grb Crne Gore, jer je glupo da nosi nešto što na srcu ne ośeća.30