Juče nas je predśednik Crne Gore gospodin Jakov Milatović na pres konferenciji obavijestio kako je skupštini vratio tri zakona o PDV-u, akcizama i socijalnom osiguranju na ponovno odlučivanje.

On je svoje medijsko oglašavanje iskoristio da se obračuna sa svojim doskorašnjim partijskim drugom kojem je svojevremeno poklanjao torte za rodjendan Milojkom Spajićem.

Pres konferencija  predśednika Milatovića je njegovo legitimno pravo i dobra praksa da kao prvi čovjek po funkciji u državi iznese  svoje stavove na određene teme.

Nekoliko sati nakon njegove  pres konferencije  crnogorska javnost od Andrije Mandića saznaje da on nije poslao na potpis predśesniku tri “sporna zakona”.

Građani su nakon izjave Mandića saznali da ih je predśednik Milatović obmanu iz samo njemu znanih razloga.

Prosto je nevjerovatno da se gospdin Jakov Milatović nije mogao suzdržati oglašavanja dok mu zvanično ne stignu zakoni koje ne želi da potpiše.

Andrija Mandić je iskusno obesmislio oglašavanje predśednika države i još jednom građanima otvorio oči  da je ova funkcija ipak prevelik zalogaj za Milatovića.

Ponovo svjedočimo da mržnja i sujeta Jakova Milatovića prema Milojku Spajiću prevazilazi sve moguće političke granice.

Pitam se kako se danas ośećaju oni građani koji su na predśedničkim izborima glasali za Jakova Milatovića, koji pokazuje da nažalost nije ličnost za ovako važnu političku funkciju.

Sve više  uviđamo koji je hendikep za našu državu što Milo Đukanović u ovim teškim političkim momentima ne obavlja funkciju predśednika Crne Gore.

Na kraju ne mogu se oteti utisku svog stava da je Jakov Milatović sebi pravi najveću političku korist kada se ne oglašava.